Kempo seminar u Zadru započeo je skupljanjem male, ali odlučne ekipe na naplatnim kućicama u Lučkom. Tri puna auta produhovljenih ratnika i ratnica krenulo je ususret četiri dana intezivne prakse uz more. Raspored Kempo prakse bio je podijeljen kroz dan u tri cjeline – jutarnja, prijepodnevna i popodnevna/večernja praksa. Sumarno je to iznosilo oko 8 sati Kempa dnevno u svim njegovim aspekatima. Tijekom seminara su se detaljno objašnjavale Kate kao i primjene pojedinih sekvenci kata u borilačkom smislu. Usprkos suncu svi sudionici su ustrajali i nakon treninga duboko u sebi su osjećali vibrirajuću i opuštajuću energiju.

Prvo jutro s prvim zrakama sunca imali smo neponovljivu promociju crnog pojasa – Marija je postala Kempo učitelj ili Sensei. Za tako nešto potrebne su godine ustrajne prakse, beskonačnih teških treninga, borbi sa samim sobom i nadilaženja svih vanjskih i unutrašnjih prepreka koje stoje na putu svih onih koji žele kročiti produhovljenim ratništvom. Sensei Marija je sve to prošla i kroz taj put napravlia je transformaciju u istinskog učenika – onog koji je spreman istovremeno učiti i podučavati. Jer kako je neki mudrac rekao: “Kad učitelj podučava učenika – dvoje uči.”.
Ovom prilikom još jednom bih čestitao Sensei Mariji na postignuću i hrabrosti da ustraje kad je najteže bilo ustrajati, da se uzdigne iz mulja ljenosti kad je to izgledalo nemoguće i da dozvoli Kempu da živi u njoj. Sensei Marija je 2012. godine ušla u našu lozu učitelja i sasvim sigurno znamo da će svojom energijom i ustrajnošću povećati kvalitetu učiteljskog kadra. Čestitke!!
Taj isti dan iznenadno se dogodilo i početničko polaganje za Dariju koja je položila za 10. i 9. kyu. Darija je suvereno vladala potrebnim gradivom za stupanj za koji je polagala i zadovoljila sve uvjete da uđe u obitelj Kempaša i dobije naziv Yokasei. Čestitke i Dariji!
Ostatak seminara bio je usmjeren na Pingan Ichi Katu i raznim primjenama sekvenci u stvarnim situacijama. Nakon usavršvanja tehnika svi zajedno smo prakticirali Pingan Ichi u elementu Vatre. Prolaznici nisu mogli ne zastati i uživati u magičnom, a opet silnom i žestokom izvođenju Kate. Čak su i psi prolaznika osjetili nešto vatreno i morali su nas pozdraviti s ceste.

Drugu večer smo umjereno i dostojanstveno slavili 35. godina prakse glavnog učitelja O’Senseia Darka. Na upit kako je izdržao vježbati Kempo svih ti dugih 35 godina O’Sensei je jednostavno odgovorio – vjera u najčišćem obliku.

Zadnji dan seminara smo završili s učenjem kate Pingan Ni. Nekima je to bio prvi susret s vodenim aspektom Kempa i sasvim sigurno im je bilo izuzetno zanimljivo. Vodeni aspekt nekim je početnicima legnuo sasvim prirodno dok su se drugi mučili da proizvedu fluidne i hipnotičke kretnje Pingan Ni-a.

Ovakva vrsta Kempo prakse, daleko od normalnog života u trajanju od nekoliko dana, je sasvim sigurno u svakome proizvela dubinske promjene. Kod nekih manje kod nekih veće – ali sasvim sigurno nitko nije otišao bez da je nešto osjetio i naučio. Te promjene su nas barem na kratko spojile s nama samima i prirodom koja nas okružuje i u potpunosti smo izbacili iz naših umova sve umjetne konstrukcije oko kojih se brinemo i na koje trošimo dragocjenu energiju. Čak smo o tome imali i malu raspravu na teoretskom dijelu treninga – Virya i Kshanti – energija i strpljenje. To su odlike produhovljenih ratnika.

Točno 32 sata akumulirane Kempo prakse u svom kumulativnom učinku se ne može nadoknaditi niti s tri mjeseca redovnih treninga od 2xtjedno po 1.5 sat. Izolacija od svakodnevnog, povlačenje i potpuna usmjerenost na praksu donose rezultate na svim razinama – tehničkoj, metalnoj, osobnoj, duhovnoj…

Stoga propustiti seminar je kao da propuštamo živjeti punim plućima.

 
Slike s promocije Sensei Marije se mogu vidjeti ovdje:
http://www.kempo.hr/?page_id=175&album=1&gallery=10
Facebook slike su ovdje

Ostale slike:
http://www.kempo.hr/?page_id=175&album=1&gallery=9
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.329372323795906.76403.196603530406120&type=1

Završetak Seminara „Goshindo Waza“ je iskorišten za Obi Kurai Kosa ili polaganje za pojaseve. Kako je izgledala dosadašnja praksa, takvo je bilo i polaganje. Ukupno 14 Kempo posvećenika je u kratkoj, ali ozbiljnoj provjeri pokazalo što znaju.Zaista je plijenila kvaliteta izvedbe, od 9.kyu-a za koji je većina polagala, pa sve do 6.kyu. Na ovom polaganju dobili smo i 50-ti obojani pojas. Svima koji su položili za pojas čestitka i želja da ustraju u praksi. Nastojite svaki trening iskoristiti za daljnje usavršavanje kako tehnika, tako i stavova, ali ono što je najvažnije zdravog Kempo duha i ispravnog usmjerenja.

Dio atmosfere na seminaru i polaganju možete vidjeti u ovoj galeriji slika.

Inicijacija u svijet Produhovljenog ratništva započela je s vatrenom energijom i snagom tigra. Lijenost i neznanje nisu imali šanse…

Do najsitnijih detalja učila se prva Kata – Pingan Ichi.
Postoji 5 Pingan kata i svaka je povezana s jednim od elemenata: zemlja, voda, vatra, zrak i eter.
Pingan Ichi Kata je povezana s elementom vatre. Vatra je u Kempu izuzetno važna jer ona suštinski mijenja onog koji prakticira Pingan Ichi na vatreni način.

Ukratko atmosfera na Kempo seminaru iz Kata je vidljiva u ovoj galeriji.

Zbog velikog interesa otvorena je dodatna grupa za osnovni Kempo tečaj na Kineziološkom fakultetu, Horvaćanski zavoj 15, dvorana za borilačke vještine.

Grupe:
09.11.2011. Dojo Gornji Grad, Habdelićeva 1, srijeda-petak 18:00-19:30 (popunjeno)
10.11.2011. Hombu Dojo, Kineziološki fakultet, Horvaćanski zavoj 15, utorak-četvrtak 19:00-20:30 (popunjeno)

22.2.2012. Dojo Gornji Grad, Habdelićeva 1, srijeda-petak 18:00-19:30 (popunjeno)
23.2.2012. Hombu Dojo, Kineziološki fakultet, Horvaćanski zavoj 15, utorak-četvrtak 19:00-20:30 

Obavezno se najavite na info@kempo.hr u koju grupu želite prije dolaska na tečaj.

Da bismo shvatili meditaciju u pokretu kakva se prakticira na Kempu potrebno je vratiti se malo u povijest (vidi ovdje). Prije otprilike 1500 godina Bodhidharma (budistički svećenik) je smislio niz pokreta koji su vratili snagu i energiju fizički posrnulim svećenicima u Shaolin hramu. Kaže se da su tada smišljene tri skupine pokreta, tri forme, tri Kate koje su vraćale fizičku, ali i mentalnu energiju svećenicima. Ti pokreti su preteća današnjih Kempo Kata. Od tri originalne Kate dvije su se u okvirima Kempa izgubile u povijesti vremena, a jedna je preživjela u današnjem Kempu – Sanchin Kata. Ono što je bitno naglasiti je da su svećenici bili fizički slabi i da im je trebalo povratiti fizičku snagu kako bi mogli meditirati. Svi spisi naglašavaju vježbe disanja i one su bez daljnjeg izuzetno bitne, međutim jedini način na koji možemo vratiti fizičku snagu i vitalnost je kroz fizičke vježbe. Stoga je gotovo sigurno da vježbe koje je podučavao Bodhidharma nisu bile fizički lagane, dapače sigurno su zahtijevale dosta truda i znoja kako bi se postigla fizička spremnost. Ako smo fizički spremni i ako imamo tijelo bez bolova snažno, moćno, a ipak gipko i prilagodljivo, onda se možemo baviti i mentalnim stanjima uma, višim sferama uma. Upravo je tako i danas u Kempu kojeg mi podučavamo. Kempo nije fizički lagan, iako ga mi zovemo meditacija u pokretu, on zahtijeva uključivanje praktički cijelog tijela, od mišića u nogama, preko trbušnih mišića do mišića u rukama, vratu i glavi. To proizlazi iz premise da su tijelo i um nedjeljivi, jedinstveni. Kako bi protjerao unutrašnju energiju kroz iscrpljena tijela svećenika, Bodhidharma je sasvim sigurno morao njihovim tijelima vratiti fizičku kondiciju. Kroz slabo, bolesno i zakržljalo tijelo uvijek teče slaba i zakržljala vitalna energija (kin. Chi, jap. Ki).

Najbrži i najzdraviji način da se vrati normalan protok vitalne energije kroz tijelo je fizička vježba – teške i kondiciono zahtjevne vježbe. No to ne smije prerasti u čistu gimnastiku koju možemo vidjeti u današnjim Shaolin demonstracijama/predstavama kojima zadivljuju “obične” ljude. Fizičke vježbe koje je podučavao Bodhidharma nikada nisu zamišljene da bi bile same sebi cilj. Štoviše one su katalizator, akcelerator svjesnosti tijela, savršena metoda koja koristi najbolji pokazivač sveukupnog zdravlja osobe – vlastito tijelo. Tijelo je odraz uma, ali i um je odraz tijela. To je povezana cjelina. Jednom kad je normalan tijek Ki-a uspostavljen, onda se raznim tehnikama disanja i meditacije taj Ki može preusmjeravati kamo je već potrebno. Osim tijela Kempo zahtjeva maksimalnu pomnju na pokret tijela čime automatski treniramo i um

Vježbanjem najobičnijeg pokreta kojeg zovemo Gedan barai (primanje u donjem dijelu tijela, blok za donji dio tijela) možemo meditirati i biti istovremeno u pokretu. Vršiti fizički pokret, a istovremeno preusmjeravati Ki u onaj dio tijela kojem je napotrebniji u tom trenutku. To vrijedi za bilo koji drugi pokret – Tsuki (udarac), Uchi (brzi udarac), Uke (blok), Dachi (stav) itd. Ono što je bitno u trenutku izvođenja je da ne postoji zamor, da se čovjek ne muči s pokretom i da ga ne izvodi svjesno već da se pokret, koji je na dugogodišnjim treninzima ponovljen nekoliko milijuna puta, sam materijalizira u pravom trenutku – iz unutrašnje praznine. U trenutku pokreta postoji samo pokret i ništa više. To je ta “praznina”, to je meditacija u pokretu.

Ukratko preduvjet da bilo koji pokret u Kempu postane meditacija u pokretu je fizička kondicija i sprema. Uostalom krilatica Kempa je: “Vježbamo kako bismo mogli/bili u stanju meditirati.”. Zbog tog fizičkog preduvjeta Kempo ne mogu vježbati oni koji su prepušteni na milost i nemilost lijenosti, oni koji ne mogu i ne žele pobijediti lijenost.

Tisućljećima su stari majstori Kempa vježbali prvo fizički pokret, snagu, energičnost i tjelesnu kondiciju. Tek kad je tijelo bilo spremno, nakon litara i litara znoja, mogli su paralelno razvijati i um i iz pouka naučenih u fizičkom svijetu mogli su se boriti s procesima u umu. Naravno ekstremi u jednom ili drugom smjeru nikada nisu završili dobro. Stoga je krilatica u Kempu ići srednjim putem, ne odlaziti u ekstreme kako fizičke tako niti mentalne/duhovne. Na taj način stremimo ka osnovnim ciljevima Kempa, a to su mir, sklad i mudrost.

I za kraj jedna stara Kempo uzrečica:

“Kempo se može razumjeti samo nakon
duge, čvrste discipline i istrajnosti u
onome u čemu je najteže istrajati, i
vježbanjem onoga što je najteže za vježbanje.

Ljudi slabije volje
Nikada neće razumjeti trud takvih”