Kako je jedan Yokasei preživio 7-dnevni seminar?!

Prošlo je nekoliko dana, a moje su misli još dijelom na Mrežnici. Prejak je utisak ostavila na mene da bih se tako olako prištekala svakodnevnici…Ja zapravo nisam bila niti Yokasei kad sam došla na Mrežnicu. Za nekoga ko trenira tek 9-10 mjeseci, ovaj 7-dnevni seminar je bio velik zalogaj! Stariji kempisti su nas („nadobudnu Goranovu mlađariju“) lagano svojim pričama pripremili na ono što nas čeka na seminaru, al osjećaj je skroz drugačiji kad si tamo prisutan i sudjeluješ u svemu ispričanom.
U jednom od mailova u kojima smo se dogovarali, Sensei Goran je napisao kako ćemo nakon ovih 7 dana izać promijenjeni. Apsolutno točno, barem šta se mene tiče. Sedam dana izolacije, daleko od civilizacije, asfalta i buke, u predivnoj prirodi okruženi grupom ljudi koji svakodnevno vježbaju, sve to navede čovjeka na određena razmišljanja, a u konačnici se dogode i poneke promjene, i unutar i van osobe.
Što sam očekivala od samog seminara? Ukratko, očekivala sam da će biti teško i zabavno. I bilo je tako. Ali još više, puno više i puno intenzivnije od toga. Bilo je ispunjavajuće, inspirirajuće, izazovno i na momente čarobno. Mislim da do kraja života neću zaboravit onaj pljusak, kad smo se već do kože mokri išli sakrit pod one grane i potom hrabro, u stilu nepokolebljivih kempo ratnika, izjurili na livadu i radili Pingan Ni. I taj smijeh, jer si sam sebi blesav, al opet toliko ispunjen pozitivnom energijom i voljom da ne posustaješ u svojoj namjeri. Eto npr. to je za mene bilo čarobno :)
Ili onaj prvi ranojutarnji trening.. Ne sićam se kad sam zadnji put tako pospana uživala u nečemu. Sunce tek izlazi, trava lagano mokra, tišina oko nas, oči na pola koplja, a ja učim Tensho Katu i guštam. To mi je bio jedan od dražih treninga, to je bilo nešto potpuno novo za mene, u svakom smislu!
A kako zaboravit malog Pavela kad je hrabro dopuzao u krug dok smo izvodili razne tehnike?! :D   Da sad krenem pisat o svemu, ovo ne bi bio osvrt nego knjiga, al’ prvu knjigu ipak ostavljam Jasni :) . Previše je dojmova o kojima bi se moglo danima, tjednima pisati..
Osobito mi je drago da sam imala priliku raditi s toliko Sensei-a, s toliko ljudi… od svakog imaš priliku nešto naučiti, od svakog „uzmeš“ djelić za sebe! Ali ne samo u fizičkom smislu. Mi smo praktički živili skupa 7 dana, i to na neki način poveže ljude, barem malo. Odnosi se prodube, prelaze na neku višu razinu, i ono šta je zanimljivo, upoznaješ i samog sebe. Eto, ako ništa drugo, da mi je neko ima godinu dana rekao da ću se dizat u 6 ujutro da bi meditirala (pokušavala meditirat :D ) rekla bi mu da je lud, al’ izgleda da smo i mi sami sebi tajne na neki način. Čovjek nekad samog sebe ponajviše iznenadi. A moram priznat da je mene kempo već nekoliko puta doveo u takvu situaciju. Dijelom mi je zato toliko i drag :)
Jesam li naučila nešto novo na seminaru? Naučila sam puno novih stvari (od puno različitih ljudi) al’ i utvrđivala i ispravljala staro gradivo, a nadam se i popravila barem neke greške.
Ne znam je li uopće moguće otići doma „prazan“ nakon ovakvih 7 dana?! Ako se itko takav vratio, mislim da onda nije ni bio tamo s nama.
Možda koja pametna za kraj?! :-P Hvala svima koji su na bilo koji način sudjelovali u mojim metamorfozama na Mrežnici. Vidimo se dogodine, nadam se na istom mjestu!

Ivana Š.

Kempo Nenji Gashaku Mrežnica 2014

Godišnji seminar (Nenji Gashaku) je održan u selu Mrežnica pored istoimene rijeke.
Bili smo smješteni u 4 kuće.

Kuće smo unajmili od izuzetno ljubaznog i dobronamjernog domaćina Gvide iz OPG Eko-Turizma koji se potrudio svim silama da nam bude lijepo, vrhunski kuhao da ne budemo gladni i praktički je svaku našu želju ispunjavao gotovo trenutno. Ponekad bi nas počastio, ponekad ispričao zanimljive priče, dao gratis kajaking i savjet kamo ići u slobodno vrijeme. Uvijek je sve bilo spremno i na vrijeme sa zamamnim mirisima koji su vukli da se sjedne u trpezariju i počne jesti.
Svima preporučamo kuće, smještaj i pogotovo hranu koju radi Gvido. Više detalja na www.mreznica.com

Na seminaru nas se skupilo u jednom trenutku čak 30. Sve je počelo 18.6.2104 s proslavom dva rođendana – Yokasei Ivane Šitum i Sensei Gorana Pizenta. Domaćin Gvido iz OPG Eko-Turizam počastio je cjelokupno društvo s pečenim janjcem, Goran je utažio svima žeđ pivom, a Ivana nas je zasladila vrhunskom tortom. U ponoć se gledala utakmica Hrvatska-Kamerun. Bez obzira na to što se kasno išlo spavati svi prisutni su se probudili rano ujutro u 6 kako bi stigli na Kempo Yogu i meditaciju.

Osim odraslih imali smo i najmlađeg sudionika Kempo seminara – malog Pavela (sin Jane i Marka) koji je dobio svoju majicu i na svoj jedinstven način sudjelovao u seminaru.

Na početku seminara ujutro smo vježbali uvodne sekvence iz Tensho (kin. Tien Shao) Kate. Stariji učenici su pomagali mlađima i u individualnim podučavanjima pokušali pojasniti pokret i obrazac disanja.
Poslije doručka (koji je bio u 8:30 svaki dan) smo krenuli s Kempo treninzima koji su trajali dva sata za sve, i dodatnih sat vremena za smeđe odnosno crne pojaseve. U tih sat vremena zeleni i bijeli pojasevi su se samoorganizirali i vježbali za polaganje ili utvrđivali Kate koje znaju pod vodstvom viših zelenih pojaseva.

Program seminara je bio obješen na svaku kuću.

Od četvrtka popodne do subote navečer vodstvo na seminaru je preuzeo Sensei Goran Pizent uz pomoć Sensei Marije i Sensei Jane sve do povratka glavnog učitelja O’Sensei Ensan Tomio-a. O’Sensei je vodio večernju i jutarnju meditaciju i Kempo Yogu i prvi jutarnji Kempo trening nakon čega se brzo vratio u Zagreb.

U petak poslijepodne svi Kempisti su proživjeli pravo vodeno krštenje – vježbali smo svi Pingan Ni usred najjačeg pljuska pored slapova Mrežnice. Vodenije jednostavno nije moglo biti. Nakon 45 minuta treninga, mokrih Gijeva i visokog morala s novim znanjima vratili smo se u naše kuće kako bi se osušili i popili čaj kojeg nam je za ovu priliku spremila Sempai Dijana. Nakon čaja ostatak dana smo odradili masažu.

Sensei Goran Stoklasa

U subotu navečer su se dogodila dva važna događaja: Kempo Bijeli Lotos je postao bogatiji za još jednog učitelja Kempa – Goran Stoklasa je promoviran i postao je Sensei. Istu večer kasno navečer se iznenadno dogodilo polaganje za ostale pojaseve. Pri tome je uz nepovoljne uvjete (mokra trava, grbav teren) položeno čak 13 pojaseva. Položena su dva 4. kyu-a (Seito Božo Važić i Seito Darija Žilić) koji užurbano koračaju prema smeđim pojasevima. Ozren Švegović je položio za 6.kyu ili zeleni pojas. Od bijelih položili su: 7.kyu Berislav Šipek i Katarina Arić, 8.kyu Ivana Šitum, Vesna Šikić, Tana Tandarić, Iva Fejzagić, Đuro Oršolić, Ante Turudić, 9. kyu Inga Paukner Stojkov i 10.kyu Alen Vidović.

U nedjelju nakon jutarnje meditacije i treninga koje je vodio O’Sensei vodstvo je do kraja seminara, idućih 3 dana preuzeo Sensei Goran Pizent. Tijekom seminara imao je veliku pomoć ostalih Sensei-a Marije, Jane i Gorana Stoklase.

Na večernjim meditacijama prošli smo čak 4 vrste raznih praksi od standardne pomnje na dah, preko “Tihog osvjetljavanja” do mikrokozmičke orbite i osvještavanja 5 Tenrinova. Svakako je većina osjetila što znači fokus na određeni dio tijela što im je dalo još više vjere i energije za daljnje meditativne prakse.

Od Kempo praksi radio se širok spektar tehnika, Kumite-a i vježbanja snažnih i vatrenih Tsukija. Od Kata vježbala se detaljno Pingan Ni i Pingan Yon Kata. Ujutro je ponavljana Tensho Kata.

Jedan od jutarnjih treninga bio je rezerviran za dvosatno planinarenje i kajaking. Vježbala se Pingan Ni Kata, a Božo i Darija su vježbali Pingan Go.

Seminar je bio sveobuhvatan, prepun događanja, druženja, novih iskustava i novih znanja. Nitko sa seminara nije izašao, a da nije  probao, osvijestio ili utvrdio neku novu tehniku ili naučio nešto potpuno novo. Seminar je mnogima osvijetlio zamračene dijelove uma i Kempo tehnika koji možda nisu bili jasni do tada. Fokus seminara je bio na sitnim detaljima i osvještavanju tehnika iz kojih bi trebalo iznići “eterično” iskustvo.

Tijekom seminara učitelji su bili pred teškom kušnjom jer su ih svi učenici detaljno i temeljito ispitivali sve vezano uz Kempo tehnike, meditacije, primjenu Kempa u životu – sve do najsitnijih detalja. Na pitanja su odgovarali iz svog iskustva i pokušali dočarati smisao Kempa. Velik broj pitanja i visoka zainteresiranost pokazuje visoku motiviranost i želju za napretkom Kempo studenata što je san svakog učitelja.

2014 godina je za nas u Kempo svijetu značajna po mnogim događajima – dobili smo 4 nova zelena pojasa, jake mlade snage, najduži seminar od čak 7 dana, 13 novih pojaseva i promociju jednog crnog pojasa Sensei Gorana Stoklasu.

Seminar je svakako bio jedno veliko i nezaboravno iskustvo za sve.

Slike sa seminara se mogu vidjeti ovdje http://www.kempo.hr/?page_id=175&album=1&gallery=20

Sensei Goran

Poziv na Kempo seminar!

Izuzetno nam je zadovoljstvo pozvati Vas na BESPLATNI cjeloviti Kempo BIJELI LOTOS seminar, koji će se održati ovu subotu 26.4.2014, na standardnom mjestu: DOJO Gornji grad, Habdelićeva 1 (ulaz kroz dvorište) od 9-14 sati.

Vidimo se!

Tečaj Kempa u travnju

Počinje osnovni tečaj Kempa kojeg toplo preporučami SVIMA bez obzira na fizičku spremu i tjelesno stanje.

Kroz postupni pristup, polako i ddetaljno će se proći osnove borilačke vještine Kempo

Puno detaljnije se može vidjeti na http://www.kempo.hr/?page_id=13

Postoji i popust na tečaj od 86% koji inače košta 700kn – sad je samo 99kn.
http://www.kolektiva.hr/zagreb/kempo-022014.html

Ne propustite i krenite stopama  produhovljenog ratnika.

Seminar s naglaskom na element Zrak (25.01.2014.)

Jedan od težih, žešćih i bolnijih Kempo seminara. Većina ljudi se trudila i davala maksimum tijekom seminara. Primarni naglasak je bio na PIngan Yon Kati, ali radili smo i uvodne zračne meditacije, tehnike disanja i osvještavanja zraka.

O’Sensei je kontinuirano naglašavao važnost lakoće u tijelu, lakoće i brzine pokreta kako bi se što bolje moglo otjeloviti sve ono što predstavlja element Zraka u Kempu.

Svi koji su se u potpunosti predali elementu zraka osjećali su rezultate seminara i nekoliko dana nakon što je završio. Svakako jedinstveno iskustvo koje se rijetko kad može doživjeti u normalnim okolnostima na treninzima.

Detaljno izvješće O’Sensei-a može se pročitati na ovom blogu:

http://kempo-bijeli-lotos.blogspot.com/2014/01/25012014-seminar-s-naglaskom-na-element.html

Raspored Kempo seminara za 2014. godinu

Što je to kempo seminar ili gashaku?
Ovdje je objašnjenje -> http://www.kempo.hr/?page_id=283
Rezervirajte što prije mjesto!
PLAN ODRŽAVANJA SEMINARA tijekom drugog dijela sezone vježbanja:
25.01. Kempo Mandala II s naglaskom na Zrak, 9-14h, Dojo GG, Habdelićeva 1, ulaz  kroz dvorište
22.02. Kempo Mandala III s naglaskom na Vatru,
29.03. Kempo Mandala IV s naglaskom na Vodu
26.04. Besplatni cjeloviti Bijeli Lotos Seminar s naglaskom na Kempo Yogu posvećeno 37.g. O’Senseieve prakse
31.05. Proslava 17-te godišnjice Bijelog Lotosa, mjesto ćemo naknadno dogovoriti
19. do 25.06. Glavni godišnji Bijeli Lotos seminar s naglaskom na eterični dio Kempo Mandale, polaganje za pojaseve, osobito više. Mjesto ćemo javiti, vjerojatno negdje u Gorskom Kotaru

Svakodnevni Kumite

Posebno otkriće kroz dosadašnju Kempo praksu, za mene je bio Kumite. U prijevodu Kumite znači sparing ili borba. Zašto otkriće kad se kroz čitav život i kroz razne njegove aspekte često susrećemo s borbom, ili čemu otkriće kada ipak govorimo o borilačkoj vještini?

Možda zato što bi nas za razliku od sparinga u nekoj drugoj klasičnoj natjecateljskoj borilačkoj vještini, Kempo Kumite trebao naučiti jednu drugu stranu borbe, a to je borba protiv samog sebe. E sad, kako to može biti borba protiv samog sebe kada ispred sebe imaš osobu koja te napada, a tvoj zadatak je da se obraniš i da uzvratiš napad? Naravno s ciljem da na kraju ipak pobijediš. Jer to bi na prvu bilo logično i to nam je valjda u „krvi“.

Međutim Kempo pojašnjava Kumite na sasvim drugi način. Pojašnjava Kumite kao komunikaciju u otežanim uvjetima. Termini poput napadača nisu prisutni u Kempo filozofiji. Ne postoji onaj klasični napadač već onaj koji daje odnosno Semete. S druge strane je onaj koji prima, Ukete. Opet, vrlo konfuzno; trebala bi primati batine i još biti zahvalna na tome? Ili trebala bi se uživjeti u borbu i udariti osobu koja mi ništa loše nije napravila, štoviše samo me htjela nečemu novome podučiti. I na kraju..ako ju/ga i ”zviznem” dobro, neću sigurno dobiti medalju za to. Nego što? Možda osobnu satisfakciju ili pak osjećaj krivnje?! Ili ipak nešto više od toga?

Kempo Kumite nakon (u mom slučaju) dvije godine Kempo prakse počinje dobivati smisao. Borba protiv same sebe. Ona najteža bitka od sviju. Saznanje odnosno spoznaja onog duboko sakrivenog i nepoželjnog u nama. Ispravan Kumite omogućava mi da uvidim koliko sam vješta ili koliko nisam vješta, koliko sam ne/usredotočena, ne/fokusirana, ne/spremna, smirena ili uzbuđena…za život općenito. Na Kumite sam počela gledati kao zaista vrijedan alat koji će mi pomoći osvijestiti stvari koje si često i nikada ne bi htjela priznati. Druga strana, naš Semete nas kroz Kumite stavlja na test i kušnju i to je trenutak kada sva naša nepovoljna stanja poput ne fokusiranosti, nesigurnosti ili straha izlaze na površinu. Moja početnička iskustva bila su obilježena ubrzanim disanjem, gubljenjem daha i iscrpljivanjem, ponekad ljutnjom, nekoordiniranim kretnjama u pokušaju da se obranim, da vratim kakav takav udarac koji bi se mogao „računati kao bod“, sve dok nisam počela prihvaćati činjenicu da sam u takvom stanju potpuno nemoćna. I to je ono što je najteže priznati samom sebi. To je ta borba sa samim sobom. Jedan od temeljnih principa danas moderne filozofije za osobni razvoj, NLP, kaže: Nema neuspjeha samo povratne informacije. To je ta povratna informacija koja koliko god da nas straši, prihvaćajući istu,  ona nas zapravo oslobađa. Smatram da u tom trenutku imamo priliku prihvatiti ta saznanja na koja nam je Semete ukazao i prihvatiti ih kao dio sebe, a uz pomoć vjere nastaviti s praksom Kempa na putu prema mudrosti, skladu i miru. Naravno to važi pod pretpostavkom da se Kumite prakticira na ispravan način poštujući njegove postavke i jasnu uputu Senseia.  Moje iskustvo mi govori da uz jasan cilj i redovitost, napredak će sigurno biti zagarantiran. Trenutno je taj napredak vidljiv kroz sam početnički stav, sigurniji pogled (Mei) prema onome koji započinje komunikaciju, štednju energije na nepotrebnim pomahnitalim udarcima i čuvanje iste za pravi trenutak i pravilniju tehniku, održavanje ispravnijeg obrasca disanja itd. A sve to na kraju dovodi do onog rezultata s početka priče „pobjede“. I zaista, pobjeda ne dolazi iz snage mišića ili uvredljivih riječi, već iz naše samouvjerenosti i naše stabilnosti. Stabilnosti i čistine uma – jap. Mushin.   

Ponekad je teško, zapravo, gotovo uvijek je teško :)  . Stati ispred nekoga s više mišićne mase od vas, nekog žilavijeg od vas, nekog bržeg i spretnijeg od vas, nekog naizgled fizički nadmoćnijeg. Ne mogu reći da sam u potpunosti naučila, jer čovjek uči dok je živ, ali svakim novim treningom nastojim iskoristiti tu priliku koja mi je darovana unutar Dojo-a da spoznam nešto novo o sebi i da prihvatim povratnu informaciju na kojoj ću dalje raditi na svom Kempo putu i moći ta novostečena znanja koristiti i u prečesto zastrašujućem i okrutnom svijetu u kojem živimo. Jer ja vjerujem da Kumite postoji i kada ga ne prakticiram samo u Dojo-u. Kumite je za mene obično naša svakodnevica bili mi toga svjesni ili ne. Kumite se događa kada se netko progura ispred vas u redu na blagajni. Kumite se događa kada vam neki “manijak” u bmw-u uleti u škarice, kada vam vaš neposredni rukovoditelj želi pokvariti dan, kada vas kolega povrijedi ružnim riječima… Više puta u jednom naizgled običnom danu, život nas dovodi u situaciju da nas i naš ego stavlja na test. Prihvaćajući dosad naučeno kroz Kempo praksu i kroz postignut osobni napredak svi ti životni testovi su počeli poprimati skoro pa jednu sasvim novu dimenziju. I dalje su to situacije koje mi ostavljaju mnogo razloga za strah, ali ako za početak samo ostanem mirna i u glavi pomislim „ to je samo običan komarac :)  „  taj izazov odjednom nije toliko zastrašujući. Ne čudi, iako samo pretpostavka, da su All Blacksi uzeli 50% svojih pobjeda samo zahvaljujući svojom izvedbom Haka plesa prije početka svake utakmice :)  Naravno, ono što bi u mojoj svakodnevici bilo primjerenije od Hake je ipak samo jasan pogled, mirnoća i možda mala gesta poput Semmui In (garda neustrašivosti). To bi bila moja mala, ali slatka pobjeda u Kumiteu zvanom život.