Kempo teorija i praksa

U zadnjih 7 godina koliko dugo vodim svoj Kempo Dojo primjećujem jedan specifičan obrazac ponašanja Kempo studenata.

Obrazac se zove površnost.

Ovo se najviše odnosi na visoke zelene pojaseve, smeđe i neke crne.

Koliko god se učitelji trudili prenijeti znanja, i/ili stvoriti uvjete da sam student dođe do spoznaja unutar Kempa i kempo prakse uvijek na kraju ostaje na onom najgrubljem – a to je znoj, bol u mišićima, kondicija, razgibanost… Sve je to važno, ali to nije kraj – to je početak.
U našem sustavu napredovanja mi imamo i Indeks napredovanja koji nam ukazuje trenutke u vremenu kad bi pojedinac koji vježba Kempo trebao posvetiti malo vremena na provjeru vlastitog znanja – praktičnog i teoretskog. Teoretska znanja se na kraju svode na varijante “copy&paste” iz skripte i iz literature bez prevelikog razumijevanja i osobnog dodatka. Na pitanja osobnog karaktera – dolaze minimalistički odgovori.
To me vraća na početnu stavku, a to je da je u velikom broju pristup površan.
Prošle godine i ove svi koji su bili kod mene na treninzima mogli su primjetiti da povremeno ispitujem teorije, tražim odgovore od studenata, a sve u svrhi da potaknem ljude da uzmu literaturu, da uzmu knjige i da malo detaljnije pročitaju i shvate što tamo piše. Ukoliko ne razumiju uvijek imaju učitelje koji im mogu pojasniti.

Izuzetno je važno povezati praksu i teoriju jer disbalans vodi prema iskrivljenom pogledu na cjelovitost Kempa. Mi se u Kempu izuzetno držimo stare latinske izreke: “Theoria sine praksi sikut rota sine axi” – teorija bez prakse kao kotač bez osovine. Velik je naglasak na praksi. I to je dobro, pogotovo u današnje vrijeme koje glorificira površnost i plitkoću uma i tijela tako da barem neka tjelovježba donese neki plod. Međutim postoji nastavak uzrečice koji kaže “praxis sine theoria sicut caecus in via” ili u prijevodu – prakse bez teorije kao slijepac na putu. Istina – učitelji su tu da nas vode i navigiraju na tom Putu, ali ne možemo uvijek držati učitelja za ruku. Potrebno je u nekom trenutku i osamostaliti se i kročiti samostalno na Putu bez ograničenja. Potrebno je otvoriti oči širom i pratiti Put.
Zato naglašavam da svaki Kempo Ka (učenik) treba proučavati i stare Kempo spise, i literaturu koja je dostupna svima, i proširiti studij Kempa na ogranke koje Kempo samo teoretski dodiruje poput Mandala (http://kempo-bijeli-lotos.blogspot.hr/2013/12/povezanost-kempo-prakse-i-mandala-obi.html) ili razumijeti što znače riječi kao što su Shingon, Tendai, In i njihova značenja. Dodatno proučavati vještine i filozofije slične našoj i vidjeti različitosti i sličnosti i na taj način osnažiti Kempo praksu koja se događa u Doju.

Cilj svega je da se vježba sa smislom i svjesnošću o ciljevima vježbe, a ne mehanički i refleksno bez razmišljanja.

Sensei Goran