Što nakon tečaja?

Nakon osnovnog tečaja svatko tko je zainteresiran i želi nastaviti vježbati Kempo može se priključiti redovnoj grupi.
Važno je znati da se Kempo ne može “naučiti” iz tečaja – tečaj je samo kratki uvod u to što je Kempo. Tečaj je degustacija – proba. Kempo se “uči” cijeli život. Kempo ima vrlo širok sprektar raznih aktivnosti i da bi se ovladalo s njima potrebne su godine svakodnevne prakse. Jedan život nije dovoljan da bi se svladalo sve što Kempo nudi. Kempo nije i ne može biti instant rješenje.

Kempo se uči cijeli život – učenik od učitelja i kasnije učitelj od svojih učenika. Na taj način je krug prijenosa znanja zatvoren i Kempo znanja (kod učenika i učitelja) i spoznaje bivaju oplemenjene novim iskustvima. Dok vježbamo Kempo možemo reći da živimo punim plućima. U trenutku kad prestanemo s praksom Kempa prestaje i cjelokupni osobni razvoj.
U Kempu je najvažnija kontinuiranost u praksi i upornost (strpljivost), odnosno princip neodustajanja. Jedino kroz kontinuiranost koja je obogaćena strpljenjem možemo vidjeti plodove Kempo prakse koja nas vodi putem koji ne poznaje ograničenja.

U Kempu postoji gradacija znanja i vještine svakog Kempo praktičara. Gradacije se označavaju pojasevima odnosno bojom pojasa pa tako imamo bijeli, zeleni, smeđi i crni pojas. Oznake kreću od 10. kyu-a (početnički) do 1.kyu-a (Sempai – stariji asistent) i raspoređene su ravnomjerno po bojama pojasa – bijeli sa zelenim trakicama, zeleni pojas sa smeđim trakicama i smeđi pojas sa crnim trakicama. Nakon 1. kyu-a polaže se za crni pojas – Shodan i titula učitelja jap. Sensei.
Dodatno nakon crnog postoji još 10 stupnjeva (DAN) crnog pojasa. Kaže se da tek nakon položenog crnog pojasa postajemo pravi Kempo učenici.

Za detalje o polaganju pojaseve dobro je proučiti uvjete za polaganje pojaseva